Kardinal Blaise Cupich, čikaški nadbiskup hrvatskog podrijetla, posjetio je, u petak 27. srpnja 2018. svoju rodbinu u župi Maruševec. Tom prilikom predslavio je i svetu misu u župnoj crkvi sv. Jurja u Maruševcu u zajedništvu s mjesnim biskupom Josipom Mrzljakom, domaćim župnikom Krunoslavom Milovcem i svećenicima iz dekanata.
Prije samog početka misnog slavlja, župnik domaćin vlč. Milovec kardinalu Cupichu poželio je dobrodošlicu te, uime svih okupljenih, iskazao radost na ovom povijesnom danu, podsjetivši kako su se, upravo pod ovim svodom crkve sv. Jurja u Maruševcu, molili i kardinalovi preci zajedno s njegovom bakom Ružom.
– Danas, kroz ovo misno slavlje, zahvalit ćemo dragom Bogu na našim precima koji su nam usadili katoličku vjeru, sebe ugrađivali u nas te, po nama danas okupljenima na ovo misno slavlje, žive i dalje. Molit ćemo danas u ovoj svetoj misi za naš narod i domovinu, za naše pokojne i žive župljane, za biskupe i svećenike, dobročinitelje župe. – rekao je na početku župnik Milovec.
Svoju propovijed tijekom misnog slavlja započeo je kardinal Cupich rekavši kako je veoma radostan što su se svi mogli ponovno sastati kao obitelj.
– Kad god posjetim mjesta gdje su rođeni moji djedovi i bake, doživim duboki osjećaj mira u svome srcu. To je onaj osjećaj mira koji svi osjetimo kada dođemo doma. Lijepo je biti doma – naglasio je kardinal Cupich.
Njegovu propovijed je zatim pročitao vlč. Ivan Lukić, inače tajnik nadbiskupa Bozanića, a koji je bio u pratnji kardinalu Cupichu.
U homiliji je između ostalog rečeno da, ako želimo otkriti Boga u svijetu, trebamo najprije pogledati u obitelji i to naše vlastite.
– Ovo je možda teško shvatiti kad znamo kakve sve slabosti i poteškoća imamo u svojim obiteljima. Možemo li zbilja vjerovati da je Bog aktivan u našim vlastitim obiteljima sa svim svojim nesavršenostima i poteškoćama. Danas nam Božja riječ naglašava izazove koje često imamo u vjeri u istinu evanđelja. Prepreke na koje nailazimo kada pokušavamo naći mjesto evanđelja u svojim srcima, slične su poteškoćama tijekom sjetve da bi kasnije mogli donijeti plodove. Isus spominje tri izazova. Prvi je kad sjeme padne na put, na cestu, kuda svi hodaju. Brzina života gazi to sjeme i nikako ne može izniknuti. Moramo naći vremena da usporimo, da zajedno blagujemo, molimo i slavimo Boga na dan Gospodnji. U obitelji u kojoj članovi ne nađu vremena za molitvu i da budu skupa, riskiraju da izgube mogućnost da vide na koji način Bog djeluje među njima. Idući izazov je taj što neko sjeme padne na kamenito tlo gdje zemlja nije ravna i puna je prepreka. ako se ne makne kamenje, sjeme ne može pustiti korijenje. Jedan od velikih blagoslova dobre obitelji jest u tome da svi paze jedni na druge, osobito na one s posebnim potrebama. Kada u obitelji paze jedni na druge i čiste put za one kojima je potrebna druga, treća ili više šansi, počinju vidjeti da obitelj nije tegoba nego blagoslov, u kojoj su svi pozvani da paze jedni na druge. I na koncu, neko sjeme padne među trnje. To trnje oduzima nam mogućnost da ljubimo i nalazimo radost u životu. To trnje treba maknuti ako želimo da sjeme Božjega obećanja u našim obiteljima padne na plodno tlo i donese roda. Nije lako vjerovati ovome obećanju da nam Bog daje naše obitelji kao dar u kojem će nam objaviti samoga sebe. Isus nas danas potiče da se realno isplati rizik da bismo našli plodno tlo. Vrijedno je rizika da usporimo vlastite živote kako bismo mogli moliti i biti zajedno. Vrijedno je rizika da čistimo kamenito tlo, pazeći na potrebe drugih. Također je vrijedno rizika ukloniti svako trnje kojemu smo dopustili da raste u našem srcu, jer smo bili povrijeđeni. Toliko možemo postići uzimajući ovaj rizik, kaže nam Isus, jer kad je sjeme posijano na plodno tlo, onda će uroditi stostruko, šesdesetostruko ili tridesetostruko – stoji između ostalog u propovijedi koju je pročitao vlč. Lukić u crkvi sv. Jurja u Maruševcu, a kardinal Cupich je zaključio riječima – draga braćo i sestre, učinimo da naša srca budu plodno tlo za Isusove riječi!-
Na kraju euharistijskog slavlja, župnik Milovec još je jednom uputio riječi zahvale kardinalu Cupichu što je pohodio Maruševec, što je ponosan na svoje hrvatske korijene te nije zaboravio odakle su njegovi djedovi i bake, a s obzirom na nedavni uspjeh naših nogometaša, kardinalu je poklonio originalni dres Hrvatske reprezentacije.
Kardinal Cupich najprije se našalio rekavši kako, ne samo da će svi Hrvati u Chicagu biti ljubomorni, nego će i svi biskupi biti ljubomorni, a onda je svima, a posebno mons. Josipu Mrzljaku, varaždinskom biskupu, zahvalio na iznimnoj gostoljubivosti. Također, izrekao je i veliku zahvalnost za dokument, krsni list, njegove bake Ruže, krštene u Maruševcu.
Podsjetio je i kako su se, prije 72 godine, na blagdan sv. Ane, 26. srpnja, njegovi otac i majka našli u pobožnosti prema svetoj Ani, u Novinama, pa je sv. Ana uvijek bila vrlo važna svetica u njihovoj obitelji.
– Majka mi je rekla, kad bi mlade žene odlazile u Novinu za sv. Anu, molile bi, i u svome srcu potiho ponavljale Ann Ann, find me a man (Ano, Ano, nađi mi muža) – zaključio je, ponovno našalivši se, kardinal Cupich.
Izvor: Varaždinska biskupija
